PETICIJA ZA POVRAT REPUBLIKE BOSNE I HERCEGOVINE

To:  VIJEĆU MINISTARA EVROPSKE UNIJE ORGANIZACIJI UJEDINJENIH NACIJA

PETICIJA ZA POVRAT REPUBLIKE BOSNE I HERCEGOVINE
VIJEĆU MINISTARA EVROPSKE UNIJE
ORGANIZACIJI UJEDINJENIH NACIJA
Autor: Sven Rustempašić, Sarajevo

TRAŽIMO


Mi potpisnici tražimo povratak iz protuzakonite suspenzije jedinog domaće i internacionalno zakonitog i priznatog ustava države Bosne i Hercegovine - Ustava Republike Bosne i Hercegovine.

Jedini zakoniti, sa stanovišta internacionalnog i domaćeg prava, i internacionalno priznati ustav države Bosne i Hercegovine je - Ustav Republike Bosne i Hercegovine (RBiH), priznat od strane Organizacije Ujedinjenih Nacija (OUN), Evropske Unije (EU) i preko 100 država širom svijeta, uključujući i tzv. velike sile, proljeća 1992. godine, priznanjem RBiH kao suverene, jedinstvene države, a na temelju nalaza i odluke opunomoćenih pravnih eksperata EU, Badinterove komisije, da su Ustav RBiH odn. država RBiH zasnovani na jednakopravnosti svih građana, državljana RBiH, punim vjerskim i narodnim slobodama, višestranačkoj parlamentarnoj demokraciji, te širokoj regionalnoj decentralizaciji u korist jedinica lokalne uprave, općina-županija, kao i na temelju građanskog Referenduma od 29. februara i 1. marta 1992. godine.

Građani RBiH su prema nalogu Badinterove komisije - sačinjene od opunomoćenih pravnih eksperata EU - izašli 29. februara i 1. marta, 1992. godine na građanski Referendum kojega je zatražila, na terenu nadgledala, verificirala i priznala Internacionalna zajednica, te su se sa 64% glasova opredijelili za suverenu, samostalnu, jedinstvenu RBiH. Na temelju zaključaka Badinterove komisije EU, odluke UN, Referenduma i Ustava RBiH, država je 22. maja, 1992. godine primljena kao punopravna 177. članica OUN.

Odmah nakon Referenduma, uslijedila je agresija na RBiH, čije su posljedice preko 100.000 ubijenih građana RBiH, nekoliko stotina hiljada invalida, oko dva miliona protjeranih iz svojih domova (mnogih izvan domovine), stotine hiljada djece bez jednog ili oba roditelja, više hiljada silovanih žena, ogromne materijalne štete. Cilj te agresije bio je i ostao uništenje RBiH, što će biti postignuto ukoliko ostane prema Dejtonskom oktroiranom, nezakonitom ustavu (Aneks 4 Dejtonskog mirovnog ugovora), dakle, ukoliko jedini zakoniti Ustav RBiH bude ukinut. Za sada je Ustav RBiH samo suspendiran. Stoga tražimo njegov povratak iz suspenzije i ponovnu uspostavu državno-pravnog poretka kojeg on nalaže na cijelom teritoriju BiH u državnoj strukturi vlasti BiH. Tek se taj ustav, ukoliko postoji potreba, može amendirati prema željama građana i njihovih predstavnika.

OBRAZLOŽENJE

Sa gledišta Domaćeg i Internacionalnog prava, oktroirani Dejtonski ustav (Aneks 4) je nezakonit.

1. Član II Konvencije o Genocidu definira internacionalni zločin ¨genocid¨ na slijedeći način:

U trenutnoj Konvenciji, genocid znači akt počinjen sa namjerom da uništi, u cijelosti ili djelomično, određenu nacionalnu, etničku, rasnu ili vjersku grupu, na način:

(a) Ubijanja članova te grupe;
(b) Prouzrokovanja ozbiljnih tjelesnih ili mentalnih povreda članovima te grupe;
(c) Namjerno prouzrokovanje uvjeta života za neku grupu, sračunato sa ciljem da se dovede do fizičkog uništenja cijele grupe ili njenog dijela;
(d) Nametanje mjera sa namjerom da se spriječi rađanje djece u okviru te grupe;
(e) Prevođenjem djece silom iz jedne u drugu grupu.

Početkom 1993. godine, Republika Bosna i Hercegovina je pokrenula sudski postupak na Internacionalnom Sudu Pravde u Den Hagu, vrhovnom pravnom organu UN, optužujući bivšu Jugoslaviju (Srbiju i Crnu Goru) da je počinila akt genocida, definiranim pod (a), (b), (c) i (d) spomenutog Člana II konvencije o genocidu. Država je dobila svaku fazu ovog sudskog procesa i konačnu Presudu 26. februara, 2007., koja nije sasvim zadovoljavajuća po žrtvu i Internacionalno pravo, ali koja je donijela dovoljno pravnih punosnažnih i primjenljivih segmenata na osnovu kojih se može pristupiti povratku Ustava RBiH iz nelegalne suspenzije.

Građani RBiH i njihovi prijatelji širom svijeta koji se zalažu za pravdu i poštivanje internacionalnog pravnog poretka, a posebno Konvencije o genocidu, traže da se Republika Srpska, kreirana genocidom, proglasi ilegalnom i da se Ustav RBiH ponovo stavi u funkciju, dakle, izvadi iz suspenzije koja traje od Dejtona.

2. RBiH je 177. punopravna članica UN. Prema Povelji UN, Ustav i institucije države članice UN, druge države ne mogu mijenjati, a pogotovo ne agresijom na članicu UN. Čak niti UN nema pravo miješanja u ustavni poredak svojih članica. Član 2, paragraf 7 Povelje UN kaže da ništa sadržano u toj Povelji ne može dati za pravo Ujedinjenim Nacijama da se miješaju u pitanja koja su stvar unutarnjeg pravnog poretka svoje članice.

Savjet Sigurnosti Ujedinjenih Nacija u svojoj Rezoluciji broj 752 iz 1992. godine, proglasio je SR Jugoslaviju (Srbiju i Crnu Goru) agresorom na RBiH, a Rezolucijom broj 757 iz 1992, počeo kažnjavati agresora uvodeći mu ekonomske sankcije.

UN nisu smjele dozvoliti niti da počnu pregovori o ustavnom preuređenju države članice, žrtve agresije, bez obzira na pristanak Predsjednika predsjedništva Republike BiH da se upusti u te pregovore. Rezultat takvih pregovora je nasilna promjena ustava države žrtve agresije.

3. U Dejtonskom ugovoru Bosna i Hercegovina se našla pod starateljstvom SR Jugoslavije i Republike Hrvatske, što je zabranjeno članom 2. Povelje UN. Internacionalno pravo, zaštita zemalja članica i obaveza UN da osigura tu zaštitu postoji - osim ako se zemlja članica UN, tog prava sama ne odrekne. Međutim, prema Bečkoj konvenciji o ugovorima, to odricanje ne smije biti rezultat nelegitimnog predstavljanja, reinterpretacije predmeta pregovora, obmana državnika prema vlastitim građanima i djelovanjem protiv ustava svoje države, kao i spoljne prinude, pogotovu one nastale agresijom, ratnim zločinima i zločinom genocida.

4. U Članu 2.1 Povelje UN se kaže: „Među članicama UN odnosi se moraju zasnivati na poštovanju načela suverene jednakosti“.

Kako je ustav jedne zemlje izraz suverene jednakosti zemalja članica UN, jasno je da je pregovaranje o ustavu od strane susjednih zemalja direktno kršenje Člana 2 Povelje UN, kao imperativne norme Internacionalnog prava. Činjenica da su SR Jugoslavija i Republika Hrvatska postali sudionici pregovora o ustavu Bosne i Hercegovine, pri čemu je ukidanje Ustava RBiH upravo jedan od ciljeva rata, u suprotnosti je sa Članom 2 Povelje UN.

5. Ljudi koji su još od Lisabona 1991-2, preko Ženeve 1993, do Dejtona 1995, davali agresoru viziju uspjeha, tako što su pristajali da diskutiraju vlastiti Ustav, danas to brane navodnim pritiskom svijeta, krijući navedene činjenice o neupitnosti, nedjeljivosti i neprenosivosti suvereniteta i ništavnosti ugovora pod pritiskom, obmanom ili nelegitimnom voljom. Ali, sa aspekta unutarnjeg prava, pregovaranjem Ustava Republike BiH i prihvaćanjem „Dejtonskog ustava“, činjena je izdaja Republike BiH, što se može ponajbolje vidjeti iz članova 154. i 155. Ustava RBiH koji glase:

Član 154 - Neprikosnoveno je i neotuđivo pravo i dužnost građana, naroda Bosne i Hercegovine i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive da štite i brane slobodu, nezavisnost, suverenitet, teritorijalni integritet i cjelokupnost i Ustavom utvrđeno uređenje Republike.

Član 155 - Niko nema pravo da prizna ili potpiše kapitulaciju, niti da prihvati ili prizna okupaciju Republike Bosne i Hercegovine ili pojedinog njenog dijela. Niko nema pravo da spriječi građane Republike Bosne i Hercegovine da se bore protiv neprijatelja koji je napao Republiku. Takvi akti su protuustavni i kažnjavaju se kao izdaja Republike. Izdaja Republike je najteži zločin prema narodu i kažnjava se kao teško krivično djelo.

Legitimni predstavnik hrvatskog naroda u BiH, g. Krešimir Zubak, nije pristao da potpiše ni preliminarni mirovni sporazum u Dejtonu. U ime Hrvata iz BiH, taj je sporazum potpisala susjedna država, Republika Hrvatska, putem svojih opunomoćenih predstavnika, što je nečuveno, krajnje protuzakonito u Internacionalnom pravnom poretku.

Aneks 4 finalne verzije mirovnog sporazuma, Pariški sporazum, koji se danas koristi kao ustav Bosne i Hercegovine nikada nije ratificirala Skupština RBiH, čime je dokazana nelegitimna volja bosanskohercegovačkih pregovarača i potpisnika Dejtonskog/Pariškog sporazuma. To znači da Aneks 4 nikada nije prošao kroz legalnu proceduru promjene Ustava propisanu prethodnim, a tada važećim, Ustavom RBiH.

6. Sa aspekta konvencija o međudržavnim ugovorima, Bečka konvencija iz 1969. godine, pridružena Povelji UN, smatra ništavnim ugovore suprotne Internacionalnom pravu, dakle suprotne Povelji UN. Za BiH je bitno da član 53. spomenute konvencije smatra ništavnim čak i ugovore koji su dobrovoljno doneseni, ako su suprotni Internacionalnom pravu. Osim toga, kao ugovor, Dejtonski ustav je suprotan referentnoj konvenciji za međudržavne ugovore, po kojoj se ugovorom smatraju sporazumi između država, isključujući mogućnost da ti ugovori sadrže i ustav neke države.

Prema tome, Dejtonski ustav je akt ilegalne „ustavne kapitulacije“ koji su potpisale i garantirale dvije susjedne države, a koje su kao jedan od osnovnih ratnih ciljeva imali upravo izmjenu Ustava RBiH. Ovim je RBiH odvedena od primjene Povelje UN i Internacionalnog prava. Tražimo povrat RBiH u okrilje i pod zaštitu Povelje UN.

DODATAK
Ključni događaji u korist Republike Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske je Referendum od 1. marta, 1992. o neovisnosti Republike BiH i internacionalno priznanje Republike BiH, proljeća 1992.
Ova mapa pokazuju kakva je situacija bila februara 1992. godine - i kakva bi ostala (!) u korist velikosrpskog projekta, da se Predsjedništvo RBiH i odani građani RBiH, a među njima svi Muslimani (tadanji naziv za pripadnike bošnjačkog naroda), nije odlučilo odbiti poziv Srbije za ostanak BiH u „trećoj Jugoslaviji“ sa Srbijom i Crnom Gorom; odn. da se nisu odlučili tražiti Referendum, da Referendum nije uspješno proveden, da Republika BiH nije priznata kao neovisna država!

Ova mapa pokazuje kako bi izgledao zapadni dio velike Srbije, da Republika BiH nije tražila i dobila priznanje svojeg suvereniteta na svjetskom nivou i postala 177. članica OUN.

Sincerely,

The Undersigned

The PETICIJA ZA POVRAT REPUBLIKE BOSNE I HERCEGOVINE Petition to VIJEĆU MINISTARA EVROPSKE UNIJE ORGANIZACIJI UJEDINJENIH NACIJA was created by and written by dr. sc. Tomislav Dragun (tomislav.dragun@gmail.com).  This petition is hosted here at www.PetitionOnline.com as a public service. There is no endorsement of this petition, express or implied, by Artifice, Inc. or our sponsors. For technical support please use our simple Petition Help form.